Običaji Velikog tjedna

Primili smo novi članak naše redovite posjetiteljice Jaskanskog portala “Tu i tamo” Marije Galović.

Bilo je detaljno čišćenje kuće i pranje prozora,jer travanjsko sunce bi neumoljivo upiralo svoje zrake i otkrivalo i najsitnija zrnca prašine.

Bilo je pečenje svakojakih kolača i sjeckanje povrća za francusku salatu, dok se šunka već mirisno kuhala u vodi.

Bile su narcise i bakini ljubičasti jaglaci u vrtu, tu i tamo pokoji crveni i žuti tulipan i maleno stablo mirisne, ružičaste magnolije.
Bile su sunčane šetnje po tek proklijaloj travi i traženje zelene grane pod koju ćemo staviti košaricu s pisanicama.
Bilo je sunčano proljetno veselje i radost života koji se budi na sve strane. Bilo je promjenjivo proljetno vrijeme; sunce, kiša, vjetar, vedro nebo i tamni, pljuskom nabijeni oblaci.

Bili su obredi Velikog tjedna u našoj crkvi.
Miris tamjana probijao se do svakog kutka crkve koja bih tih dana bila prenapućena raznovrsnim cvijećem, ali sve odreda bijele boje; zumbuli, tulipani, karanfili, gerberi, hortenzije… tiskali bi se na oltaru i kod Isusovog groba.                                                                              

Bili su duboki tonovi orgulja koje bi na Veliki četvrtak utihnule i ustupile mjesto melodioznim glasovima puka koji bi uvježbano pjevao Gospin plač.
Bila je svečana tišina Velikog petka, ogoljeli oltar i veliko raspelo u sredini crkve. Bio je Križni put u nijemom promišljanju i polaganom hodu između postaja. U tišini se dolazilo, u tišini se odlazilo, promišljajući Muku Gospodnjevu.

Bila je Velika Subota i žene su pješice, tijekom cijelog dana odlazile u crkvu bdjeti kod groba Gospodnjega.
Sa spuštanjem sumraka hrlila su djeca punih košarica iz kojih se širio miris svježe pečenog kruha, slane šunke i mladog luka u crkvu na blagoslov jela.
Čekala se noć da svećenik unese Svjetlo Kristovo u mračnu crkvu, da zazvone zvone, zaore orgulje i zapjeva se Hosana Bogu na visinama u blještavo osvjetljenoj crkvi.
Nakon dugih čitanja Riječi Gospodnje i napuklog grla od dubokih uskrsnih napjeva hitalo bi se veselo i žustro kući na Uskršnju večeru.

Bio je mrak pred Uskrsno jutro i mužari bi odzvanjali rastjerujući mrak, a Uskrsnji krijes žario bi nebo prije svitanja sunca.
Bile su raznobojne pisanice; one starinske obojane lišćem luka u smeđe-crvenu boju i one zelene obojane listovima špinata.
Bilo je i onih modernih, u šarenim bojama iz trgovine sa naljepnicom zeca ili pileta postrance.
Bilo je i onih najmodernijih, samo ljuske ispuhanih jaja, šareno ukrašene i obješene na zelenu granu ili pak onu mirisnu, bijelo rascvjetane trešnje.
Bila je obitelj kod pretrpanog stola, a kasnije i prijatelji i kumovi na kavi i kolačima. Bilo je čestitanja, poljubaca u obraz sa mirisom mladog luka i dobrih želja.
Bilo je toplo sunce koje bi nas mamilo van da provjerimo je li još koja grana procvala i bio je vjetar u kosi i mlada, nježno zelena trava sa bijelim tratinčicama. Bilo je ljubavi i sreće, vjere i nade u toplo vrijeme koje donosi dobru i plodnu godinu.



Običaji Velikog tjedna

vrijeme za pročitati: 2 min
0