Miris zime

images-18

images-18

S naslovom “Miris zime” primili smo novi članak posjetiteljice Jaskanskog portala “tu i tamo” – Jaska.eu, kojeg u nastavku prenosimo u cijelosti.

“Zima mi je oduvijek mirisala ljepše i bogatije nego užeglo ljeto.
Mislim naravno na one prave, oštre zime sa puno, puno snijega. Na svježe zime  u kojima se u zraku vidi toplina koju izdišemo u prohladno jutro. Na zime blještavog inja pod vedrim suncem i dugačkih komada leda koji vise s krovova.

Zima mi zamiriše u sjećanju na vodene bojice kojima je trebalo na satu likovnog nacrtati zimski pejzaž. Kist nije slušao, a noć je polako padala  nagovještajući skori kraj popodnevne nastave. Nakon zvona uslijedila bi vriska u školskom dvorištu. Snijeg je bio idealne strukture i vlažnosti, te se jednim jedinim stiskom šake pretvarao u savršene grude. Letjele su po mraku u svim smjerovima, brže od naših veselih cijuka i pokušaja izmicanja. Zimske radosti!

Zima mi svježe zamiriše hladnim i oštrim zrakom koji je strujao kroz nosnice dok bi sanjke letjele niz brijeg. Od ujutro do navečer. Neumorno i veselo, tek s kratkim predahom za ručak. Svakodnevno za vrijeme praznike.
Kada bi jednolično spuštanje niz brijeg postalo monotono, izmislili bi nove discipline; sanjkanje preko skakaonice i sanjkanje kroz šljivik na brijegu.
Ni promrzle ruke, niti promočene čizme nisu predstavljale prepreku da sumrak dočekamo na brijegu. Zimske radosti!

Zima mi opojno zamiriše u vrelom dahu rakije koja se po seoskim podrumima kuhala u siječnju i veljači. Opori, ali voćno slatkasti miris bezbojne tekućine miješao se u zraku sa mirisom dima na kojem se po tavanima sušilo meso. Ne bilo kakvog dima. Bio je to gusti, smolasti, tamni dim nastao izgaranjem borovih iglica i grana preostalih nakon blagdana. Zimska sjećanja!

Miris snijega osjeti se u zraku satima prije nego što on počne lepršati.
Pri tome ne mislim na onaj bljuzgavi snijeg koji pada zajedno s kišom. Bilo je nekada takvih zima u kojima bi snijeg danima kuhao u teškim, sivim oblacima i zalepršao odjednom, bez posebne najave u obliku kiše.
Spustio bi se nekada u gustim naletima, u debelim “krpama” koje bi potpuno ispunile zrak, smanjujući vidljivost na jedva pola metra i ulazeći u nosnice prilikom udisaja. Brzo bi prekrio tlo, savinuo svojom težinom grane do poda, zatrpao puteve i zavio selo u bjelinu.

Za vedrih i sunčanih, ali hladnih dana blistao bi na svojoj bijeloj površini čistim srebrom koje peče za oči. Okitio bi ogoljele grane i ponudio kućama debele i bijele kapice. Lovcima bi zameo tragove, a ptice učinio ovisne o mrvicama s prozora. Ukrasio bi prozorska stakla ledenim filigramom, a šumi podario blaženi mir i besprijekornu, bijelu tišinu.

Za ledenih, zimskih večeri snijeg bi besčujno zasipio u obliku malenih kristala. Pahulje bi tiho slijetale na vuneno tkanje šalova i rukavica i bilo je nemoguće pronaći dvije jednake. Svaka je imala svoju simetričnu strukturu kristalnog tkanja izvezenog vodom smrznutom u oblaku.
Takve  bi pahulje površinu već napadalog snijega ledile u snježnu koru po kojoj se moglo sklisko hodati.

Autor: Marija Galović”

Imate li vi priču, upit, pjesmu,…, koju želite objaviti na stranicama Jaskanskog portala “tu i tamo” i podijeliti ju s brojnim posjetiteljima portala?

Slobodno ju pošaljite na naš e-mail: info@jaska.eu.

 



Miris zime

vrijeme za pročitati: 2 min
0